Nova pravila za pojačani sustav kontrole stupila su na snagu u utorak, 9. siječnja 2024. Ta se pravila primjenjuju na ribarska plovila EU-a i druga plovila koja love u vodama EU-a. Malim ribarima dan je rok od 4 godine za provedbu većine ovih novih mjera (koje će stoga biti obvezujuće 2028.) budući da će biti potrebne pripremne radnje.
LIFE s oprezom pozdravlja nove mjere koje bi mogle ojačati kontrolu i sljedivost na mnogo načina. One prvi put uključuju holistički pristup, s odredbama o kontroli rekreacijskog ribolova.
Nove odredbe zahtijevaju potpunu digitalizaciju praćenja ribolovnih aktivnosti. Konkretno, postat će obvezno za plovila dulja od 18 m koja predstavljaju visok rizik od neusklađenosti ugraditi REM, a za sva plovila, bez obzira na veličinu, ugraditi VMS i elektronički izvještavati o ulovu (čl. 9. i 14.), što uključuje potrebu prijavljivanja slučajeva gubitka ribolovne opreme na moru ili informacija vezanih uz ulove osjetljivih vrsta.
U tu svrhu, plovila kraća od 12 m mogu koristiti poseban sustav za ribolovne dnevnike razvijen na nacionalnoj razini ili razini Unije. Ako jedna ili više država članica to zatraži do 10. svibnja 2024., Komisija će razviti takav sustav za plovila kraća od 12 m.
Digitalizacija, ako se dobro provede, mogla bi revolucionirati prikupljanje i korištenje podataka, osnažujući ribare s jedne strane, poboljšavajući njihovu vidljivost i poboljšavajući pouzdanost znanstvenih savjeta s druge strane. Ako se ne provede dobro, s neispitanim sustavima praćenja i prikupljanja podataka te sudjelovanjem ribara u njihovom dizajnu, mogla bi izazvati kaos i još više povećati birokratski teret - kao što smo vidjeli s katastrofalnim uvođenjem iVMS sustava praćenja u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tajna uspjeha digitalizacije je multifunkcionalnost: sustavi za praćenje plovila i elektroničko prijavljivanje ulova moraju biti korisni i za vlasti i za ribare, inače jednostavno neće uspjeti.
Ono što još nije jasno jest kako će pravila za iskrcaj u određenim lukama utjecati na male operacije (uvodna izjava 112. i članak 41.a) o provjeri tonaže. Ovisno o pragovima koji će se odrediti svakim regionalnim višegodišnjim planom, od malih ribarskih brodova može se, ali i ne mora zahtijevati provjera veličine ulova u određenoj luci koja je na nekoj udaljenosti od njihove matične luke. To bi moglo negativno utjecati na njihovu ekonomsku održivost i ograničiti pristup tržištu.
Još jedan element nesigurnosti je postavljanje granice tolerancije (između deklaracije o ulovu i provjerenog ulova), koja će biti 10%, a u određenim slučajevima do 20% (članci 14.3. i 14.4.). One će se sada izračunavati na temelju vrste umjesto ukupnog ulova. Čini se da je to pozitivan razvoj događaja i donekle će pridonijeti točnijim deklaracijama o ulovu. Problem će biti u detaljima i ostaje za vidjeti hoće li ovi novi aranžmani pružiti veliku rupu u zakonu za iskrcaj usputnog ulova i premalih vrsta ili koristan alat za točnije deklaracije o ulovu. Komisija će do 10. srpnja 2024. utvrditi ta detaljna pravila u nadolazećim provedbenim aktima.
Prema riječima povjerenika za okoliš, oceane i ribarstvo, Virginijusa Sinkevičiusa: “Revidirani sustav kontrole ribarstva kulminacija je petogodišnjih pregovora. Njime značajno ažuriramo način praćenja ribolovnih aktivnosti kako bismo osigurali bolju zaštitu naših dragocjenih morskih resursa i bolje provođenje pravila kontrole ribarstva u cijelom lancu, od mreže do tanjura."..."
Uredba je stupila na snagu 9. siječnja 2024., ribarskim plovilima i ribarskim vlastima dat će se dovoljno vremena za prilagodbu novim protokolima.
